Jadransko more i obala

Jadransko more je dio Sredozemnog mora koji se uvlači između Apeninskog i Balkanskog poluostrva. Crnogorska obala nalazi se na jugoistočnom dijelu Jadrana i duga je oko 294 km (računajući i obale ostrva).

Izgled obale

Obala se pruža od rta Oštro na ulazu u Boku Kotorsku do ušća Bojane. Iznad nje se strmo dižu planine Orjen, Lovćen i Rumija. Zato je primorski pojas uzak, a naselja su često sabijena između mora i planine.

Na obali se smjenjuju:

• stjenovite obale i klifovi, koje more stalno razara talasima (abrazija);
• uvale i zalivi sa šljunkovitim plažama (Budva, Petrovac, Sutomore);
• pješčane plaže na krajnjem jugu, gdje je najpoznatija Velika plaža kod Ulcinja, duga oko 13 km.

Boka Kotorska

Boka Kotorska je najrazuđeniji dio obale. Sastoji se od četiri manja zaliva: Hercegnovskog, Tivatskog, Risanskog i Kotorskog. Tivatski i Risanski zaliv povezani su uskim tjesnacem Verige, širokim oko 300 metara.

Boku često nazivaju „najjužnijim fjordom Evrope”, ali to nije tačno. Fjordove stvaraju glečeri, dok je Boka nastala kada je more potopilo nekadašnje riječne doline i kraška udubljenja. Takva obala naziva se ria obala.

Grad Kotor i njegova okolina upisani su 1979. godine na UNESCO-vu listu svjetske baštine.

Ostrva i poluostrva

Crnogorska obala nema mnogo ostrva, ali su ona poznata:

• Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela ispred Perasta; Gospa od Škrpjela je vještačko ostrvo, nastalo nasipanjem kamena;
• Sveti Nikola ispred Budve;
• Sveti Stefan, nekadašnje ribarsko ostrvo spojeno sa kopnom uskom prevlakom;
• Mamula na ulazu u Boku;
• Ada Bojana, trouglasto ostrvo na ušću Bojane, okruženo rijekom i morem.

Najveće poluostrvo je Luštica, između Bokokotorskog zaliva i otvorenog mora.

Značaj mora

More utiče na klimu primorja, čineći je blagom i sunčanom. Ono je osnova turizma, najvažnije privredne grane, ali i pomorskog saobraćaja (luke Bar i Kotor), ribarstva i marikulture (uzgoj školjki u Boki). Uz Ulcinj se nalazi Ulcinjska solana, koja je danas zaštićeno stanište stotina vrsta ptica.

Obala je istovremeno i najugroženiji prostor: prekomjerna gradnja, zagađenje i gužve u sezoni zahtijevaju pažljivo planiranje kako bi more ostalo čisto i za buduće generacije.